ŠKOLABORATORIJA 001: RADIONICA #1

24. maj 2017, 13.00h, Biblioteka OŠ "Vlada Obradović Kameni"

Ovo je bila prva radionica na kojoj se širi krug nas upoznao sa širim školskim timom i kada smo zajedno počeli da planiramo akcije. Povezivali smo se kao tim, kreirali prvi materijal za prostorne intervencije i planirali ljetnju školu.  

Foto: Anja Petrović

Piše: Jelena Joksimović

Najprije smo sa gomilom balona pripremljenim za prvu aktivnost radionice pošli do škole.. mnogo zaintrigiranih pogleda pratilo nas je kroz naselje, kao i pitanja šta se slavi ili prodaje.. Ponosno smo odgovarali da idemo u školu, na radionicu. Jer gradimo i slavimo ideju da je ova Škola centralno mjesto naselja..

Foto: Jelena Joksimović

Foto: Jelena Joksimović

Biblioteka širom otvorena, za par minuta sasvim šarena i ispunjena balonima. Čini se da je takva i klima škole, šarena i otvorena. Skupljamo se.. U školskom dvorištu turnir u malom fudbalu, šestaci pobjeđuju, u biblioteku redovno stižu poruke o rezultatima. A pratimo i kroz prozor. Mogli bismo i da izađemo i navijamo.. ali odustajemo od toga, ima dosta posla za uraditi..

Počinjemo radionicu.. Bilo nas je šesnaest: sedam djevojčica iz šestog razreda; bibliotekarke Nataša i Jasmina, glavne školske članice našeg tima; direktorica Gorica i učiteljica Vesna, a iz Škogleda i Škole urbanih praksi Anja, Peđa, Sanja, Natalija i Jelena. Mira, Ivan i Olja bili su ispisani i iscrtani na balonima. Na početku smo pričali priče o sebi.. o tome kako smo arhiTETKE ili kako volimo da tumaramo, o mukama koje imamo sa braćom ali i o našoj Predragoj braći, kako volimo biblioteku, čitanje i jezike, kako mislimo da nikada nećemo završiti školu, volimo da snimamo i montiramo filmove, kako želimo biti glumice ili kako volimo da crtamo i osmišljavamo stvari, kako sanjamo školu.. gradili smo tim koji će graditi..

Foto: Anja Petrović

Peđa priča o budućnosti, dugoročnoj i kratkoročnoj.. Najprije nam slijedi planiranje i izvođenje ljetnje škole.. Tokom škole skupljaćemo priče o naselju, komšijama i istoriji zajednice, a onda i kreativno prepričavati te priče.. Gradićemo Memogled, prostornu intervenciju na kojoj ćemo priče i ispričati. Sve je to priprema za otvaranje Bitef polifonije koju ćemo ugostiti na Ledinama u septembru. Pričamo kako želimo da razvijamo ali i zagovaramo školu kao najvažniju i najvrijedniju instituciju u naselju. Želimo da što više djece poželi da ide baš u ovu školu i da zajedno izgradimo novu školu.. Simbolički ali i stvarno. Ne znamo ni kako će izgledati ta nova škola, ali znamo od kojih vrijednosti je gradimo.. Oni koji su sada u šestom razredu izvjesno će najveći dio tog procesa iznijeti sa nama. Emotivno je.. ovaj plan budi najbolje u svakom od nas..  

    

Maštamo školu u sljedećem koraku, istražujemo šta radimo kada smo u školi: mislimo, idemo u biblioteku, jedemo, zaljubljujemo se, igramo se, istražujemo, dijelimo, živimo… Potreban nam je prostor, učionica koja odražava sve ove radnje.. U grupama mački, leptira, kengurki i panterki pravimo skice svega onoga što naša škola može da postane i u šta da se razvije: scena, bašta, otvoreni amfiteatar, park sa klupama, muzika umjesto školskog zvona, biblioteka na otvorenom, čitaonica i ležer uči(ta)onica u kojoj ima i ćilim i može ležeći da se čita, otvorena učionica sa staklenim krovom, ili staklenim zidom koji odvaja zimsku i ljetnju učionicu, prostrana kantina i kuhinja da svi zajedno kuvamo - sve to raste na papirima… Pričamo o tome šta je moguće a šta ne, kako će mještani i mještanke reagovati na neke promjene u školi ili dvorištu. Pričamo o strahu za bezbjednost djece i školske imovine. Znamo da će sve što radimo pratiti i neke greške i po koji korak unazad. Znamo i da to što gradimo zahtijeva vrijeme, zato manje brinemo. Materijal za dizajn prve prostorne intervencije se slaže, crteži, ključne riječi, opisi..  

Plan do kraja školske godine je osmisliti ljetnju školu škole. Moderiraćemo je svi mi prisutni, i razglasiti je među đacima kako bi se što više njih prijavilo za učešće. Razradićemo je na sljedećim radionicama.

 

Na balonima smo napisali šta bismo voljeli da promijenimo - kod sebe ili u školi. I onda smo te balone probušili. Do sljedećih ozbiljnih priča i još ozbiljnijih balona...