19.7.17

ŠKOGRAD NA CROWDFUNDING AKADEMIJI

Letnji raspust? Još uvek ne! :)

Škograd raste i razvija se, na Ledinama, ali i unutar samog tima. U otkrivanju načina za finansiranje našeg projekta, pronikli smo u svet grupnog finansiranja: pohađali smo Crowdfunding akademiju koju su po prvi put u Srbiji organizovali sjajni ljudi iz marketinške agencija Brodoto sa Nemačkom agencijom za saradnju (GIZ).

Anja, Olja i Jelena su 1. i 2., kao i 15. i 16. jula učestvovale u brojnim aktivnostima na ovom programu. Bilo je sasvim drugačije od naših dosadašnjih iskustava, upoznali smo sjajne timove koji imaju ideje kako da promene svet: čokoladom, 3D štampačem, bakinim kolačima, deljenjem dobre odeće, opremanjem prostora za zajednički rad mladih ili istraživačkim novinarstvom. Ponosne smo što smo ih upoznale i što smo dobili prvu diplomu kao tim.

A grupno finasiranje: sad znamo kako, videćemo još kada i za šta...
Idemo u smišljanje pa se javljamo!


8.7.17

SCHOOLABORATORY 001: WEEK IN REVIEW

Photos: David Stanley and Anja Petrović
From June 20th to 27th, team Škograd held Schoolaboratory 001, a summer school for local children in Ledine. The week-long activities took place in the local elementary school - mostly in the spacious schoolyard, where we found shade in the hot days of June.

The project was conducted with support from the Goethe Institute, the local school, and entrepreneurs and craftsmen from the neighborhood. All local children were invited to participate - from pre-school to graduate ages, regardless of whether they were students of the local school or not. We're thrilled that more than forty of them joined!



Our goal was to get to know the children and the context in which they are growing up, develop a sense of belonging to the local school, and strengthen connections between the community and the school - both spatially and symbolically - through play, conversation and collective creation.

During the summer school, we organized common activities for all participants as well as group projects in four thematic groups: music and choreography, storytelling, video and drama, and crafts. Among other things, we created a list of rules of friendly behavior and painted our tools and equipment (pallets used as furniture, styrofoam cubes used as drums etc). Children also made a mental map of the neighborhood, marking their way from home to school with brush strokes on a large canvas.



Our guest, journalist and writer Hana Gadomski, organized a storytelling workshop where, by acting as forest creatures, we tried to recognize skills we could learn from each other (e.g. we realized that a pack of wolves could teach us how to stick together, and giants showed us that big creatures can be kind). Another guest - Maja Bosnić, composer in projects Shhumigrad (Murmurcity) and Đubrofonija (Junkophonia) - held a workshop on making recycled musical instruments. We made trumpets out of straws, drums out of boxes, rattles out of cans, and even a guitar, using a plastic bottle and a few rubber bands! In one of our morning stretching sessions, we were joined by pedagogist and yoga instructor Marina Ristić, who taught the bravest of us how to do handstands.

We also started crafting our school hymn - while the music group was working on the beat and melody and storytellers were developing the lyrics, the crafts team designed a stage made out of pallets where the piece would be performed to the neighbors. The hymn is not quite done yet, so we'll keep working on it in the fall, when the kids are back in school.


There were a few evening activities as well: on the second day - 21st of June - a group of us went to the performance of Elemental Culture Collective at Kolarac Foundation, and on Saturday, June 24th, a dozen of us attended the Belgrade Philharmonic Orchestra’s open-air concert.  Sunday night was booked for a screening of short films in the schoolyard. The event attracted other neighbors as well, particularly mothers with children.


The final day was made memorable in the entire neighborhood as we passed through the streets of Ledine in a festive atmosphere, inviting neighbors to join us in celebrating the end of Schoolaboratory 001. In the schoolyard, we set up an exhibition of artifacts created during the week-long workshops, screened Sci-fi School, a short video made by the video & drama team, and handed out diplomas to the participants. Both neighbors and our friends from throughout the city joined the celebration.





Over the eight days, we bonded with the children and we all feel part of one team now. The summer school was just a starting phase of collaboration between team Škograd and the local school staff in strengthening the relationship between the school and the community.

In September, new adventures await... Stay tuned!


7.7.17

ŠKOLABORATORIJA 001: DAN 8

Pišu: Ivan Simić i Anja Petrović

Dečija graja u dvorištu je jača nego prethodnih dana. Poslednji je dan letnje škole i to se vidi -  svi su tu, bez izostanka. Jedino je mali Komšija u poslednji čas dojurio biciklom u dvorište škole. Spisak učesnika radionice za dodelu diploma je već bio zaključen, ali je bibliotekarka Jasmina zapazila Komšiju i njegovo ime dodala na listu.

Pristižu roditelji, ali i gosti koji su nas do sada pratili samo preko interneta. Postavljamo izložbu: kačimo crteže i oslikane kocke. Pripremamo i platno za večerašnju projekciju filma o letnjoj školi u režiji i izvedbi dramške sekcije. Nakon filma će uslediti svečana dodela diploma polaznicima. Dvorište je puno i dece i odraslih. Atmosfera je uzbudljiva kombinacija svečanosti i radne akcije. Duvaju se baloni za večeras. Na balonima piše: „Anja, želim da ostanete zauvek!“, „Simone, želim da postaneš učitelj“, „Ivane, volim te“. Ipak, program zatvaranja letnje škole mora jednom da počne - Peđa dovozi memogled koji ukrašavamo balonima. Jelena i Sanja nas okupljaju. Sanja sa grupom dece vodi poslednju probu melodije uz reči „Gradimo školu jer škola gradi nas!“. Proći ćemo kroz naselje i pozdraviti sve ovom pesmom, vođeni Memogledom - pokretnom instalacijom koja će nositi balone, ali i decu.

Foto: Anja Petrović
Foto: Anja Petrović
Memogled pun dece je krenuo, a na čelu kolone je mali Komšija na biciklu svoje sestre. Međutim, bicikl mu je postao prava smetnja kada je shvatio da neće moći da uskoči u Memogled. Tada me je uhvatio za ruku i pitao da li mogu da odem sa njim da vrati bicikl kući i da im se ubrzo ponovo pridružimo.

Kako je Komšijina kuća bila u suprotnom smeru od one kojom se kretao Memogled, morali smo poprilično da se udaljimo od vesele povorke koja je pevala. Na Peđin povik „Gradimo školu!“ deca su uzvikivala „Jer škola gradi nas!“. Zarazni ritam ove pesmice polako se gubio dok smo prolazili drugim delom naselja, a kad smo došli do kapije Komšijinog dvorišta nismo ga više čuli. Pesmica nam se toliko uvukla u uho pa smo Komšija i ja postali vrlo nestrpljivi da se ponovo pridružimo ekipi.

Foto: Anja Petrović
Požurili smo nazad ka mestu gde smo poslednji put videli Memogled. Nismo znali gde se trenutno nalazi, i kuda se tačno zaputio. Usput smo pitali komšije „Jel' ste videli Memogled?“. Ako ga i nisu videli, sigurno su ga čuli. Dobili smo odgovore, ali smo očigledno bili u dobrom zaostatku, jer nismo čuli pesmu i dečju graju. A onda je Komšija viknuo „Balon, gore!“ pokazujući u pravcu neba. “To je jedan od balona sa Memogleda!“, rekoh mu. Njegova pozicija je upućivala na školu - Memogled je napravio krug oko naselja i vratio se nazad u školsko dvorište. Podigao sam Komšiju na ramena i jurnuli smo ka školi. Zakasnićemo na dodelu diploma!

Foto: Ivan Simić
Srećom, drugari Ivan i Komšija nisu zakasnili. Trebalo je uparkirati Memogled i osvežiti se posle uzbudljivog proslaska kroz naselje pre završne proslave. Grupa je počela da se okuplja u amfiteatru od paleta, oko platna na kome ćemo prikazati film koji je spremila dramška sekcija. Montirane scene dece kako lete i nose hologramske ogrtače kao uniforme pratile su reči: "U našoj školi ima i časova letenja.. sa posebnim akcentom na uzlet, prelet i slet!" Dramška sekcija oduševila nas je filmom o naučnofantastičnoj školi "Kameni"!

Došao je i trenutak podele diploma učesnicima Školaboratorije. Isprva stidljivo, a onda uzbuđeno, ohrabreni aplauzom okupljenih drugara i komšija, prilazili su da uz diplome prime i poklone: svakog je čekala torba sa časopisom Elementi koje je donirao Centar za promociju nauke.

Foto: Anja Petrović
Baloni koje smo ranije iscrtavali sada su leteli okolo, a našu zastavu - veliki crveni balon - pustili smo u nebo, kao i prvog dana. Grlili smo se i pozdravljali... Posle ovih osam dana postali smo jedna ekipa, ali podsećali smo se da je ovaj mali rastanak ustvari deo velikog početka zajedničkog poduhvata - da kroz naše druženje, razgovor, otvoren um i vredan rad Nova škola postane stvarnost.

Septembar je iza ćoška i tada nastavljamo druženje, a do tada sumiramo utiske i pravimo planove za dalje zajedničke aktivnosti... Na jesen nas čeka jedna posebna predstava i proslava u naselju, ali za sada pssst.


4.7.17

ŠKOLABORATORIJA 001: DAN 7

Pišu: David Stanley, Natalija Ostojić
 
Sedmi dan je već tu.
Za ovih 7 dana ova deca su postala naša. Dok posmatramo kako se menjaju iz dana u dan, sve je teže reći da se bliži kraj, ali svi nekako osećamo kako je to zapravo veliki početak!
I počelo je….

Počelo je kroz redovnu zajedničku aktivnost, raŠKibavanje, gde nam se pridružila naša tršava prijateljica, instruktorka joge, Marina Ristić. Od trčanja i igranja po dvorištu ŠKole, naša deca su krenula da se kreću i okreću naopačke. Pa i tako je sve krenulo naglavačke, maštali smo naopačke. Naopačke smo zamišljali i sanjali o toj ŠKoli, letnjoj ŠKoli, ovoj, onoj i svakoj drugoj ŠKoli.
Dok smo još bili na okupu krenuli smo da crtamo mapu naselja na tabli kako bi lakše isplanirali rutu sutrašnje velike šetnje. Mapa kakvu je mi prepoznajemo i čitamo, glavni pravci, parcele i bitni objekti njima su izgledali kao obični kvadrati i linije. Čim smo krenuli da spominjemo lokalno poznate ćoškove, u njihovim očima krenula je da se stvara poznata slika Ledina. 

Novu sliku Ledina i njihove nove letnje Škole deca su želela da pokažu svojoj porodici, prijateljima i komšijama.  "SVI SU DOBRODOŠLI!", napisala su deca u pozivnicama koje su sami pravili.

Foto: David Stanley
U drugom uglu naše Letnje škole moglo se čuti "KAMERA, TON, TIŠINA, AKCIJA", a onda je krenulo maštanje: "Ja sanjam letnju školu da bi spavali tamo 7 dana, i kad bi ustali ujutru bi se razgibali i igrali."

U tajnim odajama škole DramŠKa ekipa nam je stvarala magičnu scifi ŠKolu.

Uz pomoć magičnog praha, par klikova, čarobnih reči i dobre imaginacije naša deca su poletela!
Leteli smo kroz svemir, obilazili antičke ruševine, svratili do Pariza, slušali našeg omiljenog profesora istorije RoboŠKota i tako transformisali školu Vlada Obradović Kameni u školu "Kamene Ledine". Deca su ovu novu školu opisala kroz reči: "Naša škola je velika i digitalna ali je mesto gde smo svi zajedno!"

Zajedno smo se igrali, maštali i stvarali, zajedno smo učili i gradili novu školu, letnju školu 001.

Our kids by the end of the summer school gained basic and intermediate skills which would have took weeks to achieve. The enthusiasm and commitment to learning, experimenting with the cameras was outstanding. Some of the kids created photos which rivaled many skilled photographers and that was entirely down to unlocking the confidence and imagination within them. It is imperative for us to continue nurturing these kids to create and experiment, to tell stories, and send their ideas into the world. 

Dan 7 završio se sa nestrpljivim iščekivanjem poslednjeg događaja, predstavljanje naše letnje škole naselju.