Showing posts with label školaboratorija. Show all posts
Showing posts with label školaboratorija. Show all posts

9.11.17

ŠKOLABORATORIJA BUDUĆNOSTI


Pišu: Jelena Joksimović i Anja Petrović
Foto: Ivan Gradišar

Naša misija je promišljanje škole. Na tom putu, stvorili smo letnju školu, Školaboratoriju 001, pa u istom duhu prošlog vikenda oživeli i Školaboratoriju budućnosti. Evo kako je sve teklo...

Kako nas je naša Ljubica Beljanski-Ristić videla kao nastavljače šk tradicije, pozvala nas je da učestvujemo u programu koji proslavlja 40-ogodišnjicu osnivanja Dramskog studija Škozorište, iz koga su proistekli brojni programi i projekti dramskih radionica i pozorišta participacije sa, za i od dece i mladih. Za tu priliku želeli smo da oživimo ideju škole iz mašte. Još od septembra, bibliotekarka Nataša je sa decom radila na idejama o tome kako bi izgledala izmaštana škola. Koristeći dramu, pa tako i zvuk, pokret i mimiku, nastajale su priče o temama, metodama i ciljevima škole budućnosti. U oktobru smo se nas dve pridružile timu i ubrzo su radionice prerasle u pripreme za performans koji smo nazvali Školaboratorija budućnosti.




 


Na radionicama smo razgovarali o tome šta bismo i kako bismo voleli da učimo, pa smo kurikulum koji se izučava u Školaboratoriji budućnosti zamislili kroz tri predmeta koja uključuju nama važna preklapanja sa svakodnevnim životom. Pustili smo da nas maštanje vodi kroz osmišljavanje časova, pa su tako imena časova proistekla iz procesa razvijanja ideja o njihovom značenju i sadržaju.

U okviru jednog časa razmišljali smo kako da povežemo školu i dom, vodeći se pitanjem šta nam iz doma nedostaje u školi i obrnuto. Taj čas smo zamislili kao topao i udoban prostor u kome se osećamo slobodno da budemo i svoji i zajedno. Nazvali smo ga Škodom. Glavni element tog časa bio je veliki sto sa poslasticama koje su deca sa svojim porodicama pripremala za goste i gošće Školaboratorije.

Ekipa iz Škodoma zajedno je išla u nabavku namirnica u prodavnice u naselju, a supermarket Sunce podržao je ovu akciju malom donacijom u vidu namirnica. Članice Škodoma su jedne drugima pozajmljivale posude i pomagale u donošenju hrane. Vremenom smo shvatali da je kroz povezivanje doma svakog od nas sa školom, Škodom postao čas koji povezuje naselje i školu. Delići naših domova i naselja su se tako uselili u učionicu IV-2. Na tom času smo svima poželeli srdačnu dobrodošlicu, pozvali goste da se posluže poslasticama i da nam usput na stolu ostave svoje poruke. U tako slobodnom okruženju mogli smo da plešemo i pozovemo sve da nam se pridruže. Lampe, tepih i toplina naših dlanova prilikom grupnog čvorovatog rukovanja učinili su da učimo pre svega osećanjima, pa tek onda mislima. Verujemo da je to jako važno u školi budućnosti: učiti kroz osećanja.









Smatrali smo da i biblioteka pruža specifična znanja zbog kojih zaslužuje da ima svoj predmet. Tako smo osmislili čas na kom su gosti bili pozvani da u malim grupama naprave eksperiment sa knjigama i kroz to ispolje svoju kreativnost i timski rad. Ovaj čas nazvali smo Šknjigoteka. To je bio čas kreativnog, divergentnog mišljenja. Najpre smo podstakli sve da promisle kako se sve knjiga može koristiti, a onda kako se rečenice iz knjiga mogu odglumiti, oživeti i pretvoriti u nove priče. Mislimo da svi imaju moć da kreiraju i želeli smo da u školi budućnosti naglasimo ovu misao, da omogućimo svakom od nas da bude u ulozi da stvara i oseti radost stvaranja!






Pošto se u naukama, umetnostima i na veronauci bavimo pitanjima kosmosa, osetili smo da nam je potreban čas u kome ćemo na svoj način istražiti kosmos. Nazvali smo ga - kako drugačije nego - Škosmos. To je bio mali dramski performans o učenju koje ne zna ni za uzrast, ni za nauke, umetnosti ni religije kao posebne discipline, već za sve njih zajedno. Koristili smo mrak da goste uvučemo u svoj svet u kom je mašta važnija od znanja.

U Škosmosu smo redefinisali značenje “blejanja” na telefonu, jer u školi budućnosti “blejanje” na telefonu podrazumeva i čitanje Sokratove besede o smrti u šestom razredu, čitanje istraživanja o fotonima u četvrtom razredu i čitanje pesama Čika Jove Zmaja kada ste odrasli i imate trideset godina. To je bio i čas bavljenja rečima stranog jezika i pojmovima koji su nam važni. Nije bilo lako, jer ne bi ni trebalo da bude: neke reči videli smo po prvi put, neke tek sada razumemo ili ćemo ih tek razumeti, a neke znamo da ne znamo.

Bio je to čas o ljubavi, životu, sreći, zlu, smrti, znanju, inspiraciji, dobru i ludosti. Zamislite da ste ludost! Zamislite koliko bi moćno učenje bilo kada bismo postajali ono što učimo!




Nakon časova svi đaci su imali zajedničke aktivnosti, jer i to nam je jako važno u Školaboratoriji budućnoti. Najpre smo zajedno u holu gledali film o školi budućnosti koji je nastao na video radionicama u letnjoj školi. Film prikazuje zamišljenu školu sa đacima koji obožavaju da maštaju i spavaju, ali u kojoj uče i da lete u oblicima spavoleta, hodoleta i plivoleta. Zatim smo se fotografisali u jednom veeeeelikom ramu kako bismo imali uspomene iz budućnosti! Napisali smo i razglednice koje su bile adresirane na razne institucije koje se bave obrazovnom politikom u našoj zemlji, tj. one čiji je posao da osmišljavaju škole budućnosti, a kojima bismo voleli da pomognemo u tome.


8.11.17

ŠKOBUS


Piše: Sanja Milić
Foto: Ivan Gradišar

Okupani suncem, tog 5. novembra, dočekujemo se na stanici autobusa 71 sa oznakom ŠK. NAŠ! Svi stigli na vreme, ozareni… Upoznajemo se i svečano zauzimamo mesta. Napuni se autobus propisno.
Svi već na zadatku, čitamo brošure i plakate polepljene po autobusu…

Piše Zamislite



Svi zamišljeni, uzbudjeni… Autobus kreće... Putujemo u zamišljenu budućnost. Ima i zbunjenih. A svi nešto iščekujemo. Čuje se žamor i motor autobusa. Čarolija!


Ekipa snimatelja protura diktafon. Mi shvatismo – razgovor se snima, bez pauze.

Kad je tako, rekoh, diktafon ide kod Ljubice!

Usledila je spontana dobrodošlica i klupko  poče da se odmotava. Ispričali smo prvu petlju, a onda se priča sama nadovezala. Diktafon je išao iz ruke u ruku. Pored nas proleću zgrade, sleću avioni, putevi, ptice…

I već Ledine!

Pa, mi stigli…

Dočekuju nas domaćini, draga, poznata lica, pa zajedno nastavismo put škole.






7.7.17

ŠKOLABORATORIJA 001: DAN 8

Pišu: Ivan Simić i Anja Petrović

Dečija graja u dvorištu je jača nego prethodnih dana. Poslednji je dan letnje škole i to se vidi -  svi su tu, bez izostanka. Jedino je mali Komšija u poslednji čas dojurio biciklom u dvorište škole. Spisak učesnika radionice za dodelu diploma je već bio zaključen, ali je bibliotekarka Jasmina zapazila Komšiju i njegovo ime dodala na listu.

Pristižu roditelji, ali i gosti koji su nas do sada pratili samo preko interneta. Postavljamo izložbu: kačimo crteže i oslikane kocke. Pripremamo i platno za večerašnju projekciju filma o letnjoj školi u režiji i izvedbi dramške sekcije. Nakon filma će uslediti svečana dodela diploma polaznicima. Dvorište je puno i dece i odraslih. Atmosfera je uzbudljiva kombinacija svečanosti i radne akcije. Duvaju se baloni za večeras. Na balonima piše: „Anja, želim da ostanete zauvek!“, „Simone, želim da postaneš učitelj“, „Ivane, volim te“. Ipak, program zatvaranja letnje škole mora jednom da počne - Peđa dovozi memogled koji ukrašavamo balonima. Jelena i Sanja nas okupljaju. Sanja sa grupom dece vodi poslednju probu melodije uz reči „Gradimo školu jer škola gradi nas!“. Proći ćemo kroz naselje i pozdraviti sve ovom pesmom, vođeni Memogledom - pokretnom instalacijom koja će nositi balone, ali i decu.

Foto: Anja Petrović
Foto: Anja Petrović
Memogled pun dece je krenuo, a na čelu kolone je mali Komšija na biciklu svoje sestre. Međutim, bicikl mu je postao prava smetnja kada je shvatio da neće moći da uskoči u Memogled. Tada me je uhvatio za ruku i pitao da li mogu da odem sa njim da vrati bicikl kući i da im se ubrzo ponovo pridružimo.

Kako je Komšijina kuća bila u suprotnom smeru od one kojom se kretao Memogled, morali smo poprilično da se udaljimo od vesele povorke koja je pevala. Na Peđin povik „Gradimo školu!“ deca su uzvikivala „Jer škola gradi nas!“. Zarazni ritam ove pesmice polako se gubio dok smo prolazili drugim delom naselja, a kad smo došli do kapije Komšijinog dvorišta nismo ga više čuli. Pesmica nam se toliko uvukla u uho pa smo Komšija i ja postali vrlo nestrpljivi da se ponovo pridružimo ekipi.

Foto: Anja Petrović
Požurili smo nazad ka mestu gde smo poslednji put videli Memogled. Nismo znali gde se trenutno nalazi, i kuda se tačno zaputio. Usput smo pitali komšije „Jel' ste videli Memogled?“. Ako ga i nisu videli, sigurno su ga čuli. Dobili smo odgovore, ali smo očigledno bili u dobrom zaostatku, jer nismo čuli pesmu i dečju graju. A onda je Komšija viknuo „Balon, gore!“ pokazujući u pravcu neba. “To je jedan od balona sa Memogleda!“, rekoh mu. Njegova pozicija je upućivala na školu - Memogled je napravio krug oko naselja i vratio se nazad u školsko dvorište. Podigao sam Komšiju na ramena i jurnuli smo ka školi. Zakasnićemo na dodelu diploma!

Foto: Ivan Simić
Srećom, drugari Ivan i Komšija nisu zakasnili. Trebalo je uparkirati Memogled i osvežiti se posle uzbudljivog proslaska kroz naselje pre završne proslave. Grupa je počela da se okuplja u amfiteatru od paleta, oko platna na kome ćemo prikazati film koji je spremila dramška sekcija. Montirane scene dece kako lete i nose hologramske ogrtače kao uniforme pratile su reči: "U našoj školi ima i časova letenja.. sa posebnim akcentom na uzlet, prelet i slet!" Dramška sekcija oduševila nas je filmom o naučnofantastičnoj školi "Kameni"!

Došao je i trenutak podele diploma učesnicima Školaboratorije. Isprva stidljivo, a onda uzbuđeno, ohrabreni aplauzom okupljenih drugara i komšija, prilazili su da uz diplome prime i poklone: svakog je čekala torba sa časopisom Elementi koje je donirao Centar za promociju nauke.

Foto: Anja Petrović
Baloni koje smo ranije iscrtavali sada su leteli okolo, a našu zastavu - veliki crveni balon - pustili smo u nebo, kao i prvog dana. Grlili smo se i pozdravljali... Posle ovih osam dana postali smo jedna ekipa, ali podsećali smo se da je ovaj mali rastanak ustvari deo velikog početka zajedničkog poduhvata - da kroz naše druženje, razgovor, otvoren um i vredan rad Nova škola postane stvarnost.

Septembar je iza ćoška i tada nastavljamo druženje, a do tada sumiramo utiske i pravimo planove za dalje zajedničke aktivnosti... Na jesen nas čeka jedna posebna predstava i proslava u naselju, ali za sada pssst.


4.7.17

ŠKOLABORATORIJA 001: DAN 7

Pišu: David Stanley, Natalija Ostojić
 
Sedmi dan je već tu.
Za ovih 7 dana ova deca su postala naša. Dok posmatramo kako se menjaju iz dana u dan, sve je teže reći da se bliži kraj, ali svi nekako osećamo kako je to zapravo veliki početak!
I počelo je….

Počelo je kroz redovnu zajedničku aktivnost, raŠKibavanje, gde nam se pridružila naša tršava prijateljica, instruktorka joge, Marina Ristić. Od trčanja i igranja po dvorištu ŠKole, naša deca su krenula da se kreću i okreću naopačke. Pa i tako je sve krenulo naglavačke, maštali smo naopačke. Naopačke smo zamišljali i sanjali o toj ŠKoli, letnjoj ŠKoli, ovoj, onoj i svakoj drugoj ŠKoli.
Dok smo još bili na okupu krenuli smo da crtamo mapu naselja na tabli kako bi lakše isplanirali rutu sutrašnje velike šetnje. Mapa kakvu je mi prepoznajemo i čitamo, glavni pravci, parcele i bitni objekti njima su izgledali kao obični kvadrati i linije. Čim smo krenuli da spominjemo lokalno poznate ćoškove, u njihovim očima krenula je da se stvara poznata slika Ledina. 

Novu sliku Ledina i njihove nove letnje Škole deca su želela da pokažu svojoj porodici, prijateljima i komšijama.  "SVI SU DOBRODOŠLI!", napisala su deca u pozivnicama koje su sami pravili.

Foto: David Stanley
U drugom uglu naše Letnje škole moglo se čuti "KAMERA, TON, TIŠINA, AKCIJA", a onda je krenulo maštanje: "Ja sanjam letnju školu da bi spavali tamo 7 dana, i kad bi ustali ujutru bi se razgibali i igrali."

U tajnim odajama škole DramŠKa ekipa nam je stvarala magičnu scifi ŠKolu.

Uz pomoć magičnog praha, par klikova, čarobnih reči i dobre imaginacije naša deca su poletela!
Leteli smo kroz svemir, obilazili antičke ruševine, svratili do Pariza, slušali našeg omiljenog profesora istorije RoboŠKota i tako transformisali školu Vlada Obradović Kameni u školu "Kamene Ledine". Deca su ovu novu školu opisala kroz reči: "Naša škola je velika i digitalna ali je mesto gde smo svi zajedno!"

Zajedno smo se igrali, maštali i stvarali, zajedno smo učili i gradili novu školu, letnju školu 001.

Our kids by the end of the summer school gained basic and intermediate skills which would have took weeks to achieve. The enthusiasm and commitment to learning, experimenting with the cameras was outstanding. Some of the kids created photos which rivaled many skilled photographers and that was entirely down to unlocking the confidence and imagination within them. It is imperative for us to continue nurturing these kids to create and experiment, to tell stories, and send their ideas into the world. 

Dan 7 završio se sa nestrpljivim iščekivanjem poslednjeg događaja, predstavljanje naše letnje škole naselju.


27.6.17

ŠKOLABORATORIJA 001: DAN 6

Piše: Mirjana Utvić

Foto: Mirjana Utvić
Danas smo odlučili da dan posvetimo odmoru i slavlju za one koji slave Ramazan Bajram.

Danas je nedelja i danas idemo na piknik, sa specijalitetima koje je Beogradska Filharmonija spremila za sve građane. Ovo je ipak piknik za pamćenje pa smo se podelili u dva tima - oni koji zauzimaju teritoriju i oni koji sa decom dolaze pravo sa Ledina u epicentar zbivanja. Kako smo umeli zauzeli smo parče zemlje za sve nas i već tu pronašli nova poznanstva i prostirke za podeliti. Za dva sata trajanja koncerta izgradili smo jedan mali dom sa puno suseda.

Foto: Mirjana Utvić
Udobno smo se smestili, izuli, oslonili jedni na druge i uz miris još uvek toplih Jelinih kolača pogađali iz kog animiranog filma je numera koju slušamo. Zvuke su pratile animacije i grafike, videli smo jednu novu scenu na ušću upravo na temeljima nikad izgrađenog Muzeja Revolucije. To je teren gde Beograđani retko zalaze, centralna periferija. A sada kao da imamo prikaz jedne ubrzane evolucije baš oko tih temelja revolucije...

Foto: Mirjana Utvić
Sve je počelo po danu, a završilo se u obrisima noći i mirisom kiše u zraku. Odlučno smo ustajali da pozdravimo čitav orekstar i uz osmehe na licu krenuli kućama kad se sve završilo.

Na kraju koncerta rečeno je da se nalazimo na mestu gde će se za dve i po godine nalaziti objekat Beogradske filharmonije. A sve ovo je izgledalo kao proba da se opipa kolika ona treba biti i koliko ljubitelja ugostiti.

Tako i mi već šest dana opipavamo naš teren. Teren nove škole na Ledinama! Gradimo naš muzej i našu filharmoniju, našu novu školu...

Foto: Mirjana Utvić

ŠKOLABORATORIJA 001: DAN 5

Piše: Sanja Milić
Foto: David Stanley
Na Ledinama vrelac već u 9 ujutru, ali u školskom dvorištu prijatna hladovina i još prijatnija atmosfera. Ima novih članova kako među decom, tako i među voditeljima. Svi koji nemaju simbol, dobijaju crveni bedž.

Počinjemo sa planiranjem današnjeg dana ilustrujući ga na satnici ručnog sata. Razgibavanje kreće zajedničkom igrom Između dve vatre, određivanjem ekipa, kapitena, terena, pravila. Odigrane su čak dve partije. Ko ispadne sa Simonom ispisuje slogan GRADIMO ŠKOLU JER ŠKOLA GRADI NAS na raznim jezicima – ruskom, nemačkom, italijanskom, engleskom, francuskom, albanskom, kineskom, grčkom... Za to vreme jedna grupa devojčica sa bibliotekarkom Jasminom smišlja pitanja za intervju o Letnjoj školi.

Foto: David Stanley
Kreće radionica U susret slavlju, vodi Sanja. Bubanj putuje po krugu u kome svako  dobuje svoj ritam i predstavlja se svojim imenom. Zatim se izvlače kartice sa slovima M, A, J, A, B, R. Delimo se u grupe sa tim slovima i svaka grupa smišlja način kako će se glasom i pokretom predstaviti ostalima. Najpre se predstavlja grupa B, pa A, J, R, A, M. Sledi čestitanje Bajrama koji će noćas početi. Sastavljamo priču o Bajramu, tako što jedan započne, a neko drugi sa ...da i...nastavi. Čitamo našu zajedničku priču.

Pitanje: A šta ćemo proslavljati za 3 dana?
Odgovor: Zatvaranje Letnje škoe.
Pitanje: kako bismo proslavili taj naš zajednički praznik?
Delimo se u dve grupe (one od izmedju dve vatre). Jedna ima reči GRADIMO ŠKOLU, druga JER ŠKOLA GRADI NAS. Sledi dogovaranje oko predstavljanja grupa kroz melodiju, ritam, pokret (može u paru, trojci, brojalicom, brzalicom, melodijom, ritmom, igrom...da se kaže brzo, sporo, tiho, glasno, smešno, repovano...).

Sledi predstavljanje grupa. Po povratku u krug jedan po jedan učesnik pokretom predstavlja kako se osećao u današnjoj radionici i zauzima položaj u krugu. Sledeći se nadovezuje na predhodnog i tako dok se svi ne predstave u jednoj zajedničkoj zaleđenoj slici nove škole.

Foto: David Stanley
Nakon okrepljujuće pauze delimo se u tri grupe, koje se sa svojim voditeljima bave svojim temama. Jedni izlaze u naselje vežbajući pozivanje komšija, poznanika, rođaka na svečanost u utorak, drugi pevaju Iljahije, treći odgovaraju na pisma drugara iz Evrope o njihovim školama.

Foto: David Stanley

Sledi dogovor o večerašnjoj projekciji filmova u akciji Ponovo radi bioskop, kao i dogovor o organizovanju sutrašnjeg odlaska na koncert beogradske filharmonije na Ušću.

Ponovo radi bioskop je okupio taman toliko gledalaca da su sva mesta bila popunjena. Bilo je majki sa malom decom, trudnica, starijih drugara, nekih koji su gledali kroz ogradu, a nekih koji su gledali sa druge strane platna... bilo je kokica, bombona, grickalica... i vrlo interesantnih kratkih filmova!
Po prvi put u naselju!

26.6.17

ŠKOLABORATORIJA 001: DAN 4

Piše: Simon Marić

Foto: David Stanley
Četvrti dan Školaboratorije 001 počeo je zabavnim razgibavanjem u stilu “Ledenog čike” u kome smo, nakon što smo se podelili u dva tima, pokušali da se dočepamo loptice koju je protivnički tim sakrio negde u dvorištu.

Foto: David Stanley
Nakon puno jurnjave, zamrzavanja protivnika i odmrzavanja članova sopstvenog tima, u dvorištu škole pridružila nam se specijalna gošća, kompozitorka Maja Bosnić, koja je održala veoma zabavnu radionicu pravljenja instrumenata od recikliranog materijala sa idejom podizanja svesti o važnosti recikliranja i očuvanju životne sredine.
Foto: Anja Petrović
Svako je kod kuće morao da zaviri u podrum, na tavan ili neko drugo skrovito mesto i pronađe predmete od kojih bi mogli da se naprave improvizovani instrumenti. Tako su se obične plastične čaše i flaše u tren oka pretvarale u zvečke (ispunjene pirinčem, kamenčićima ili grančicama nađenim u školskom dvorištu), žičane instrumente (u kombinaciji sa gumicama za tegle), timpane i tarabuke (kada bismo preko njih prevlačili “kožu” od selotejpa). Pored toga, deca su pretvorila stare plastične kante u bubnjeve, grančice u palice, a slamčice za sokove postale su trubice i frule. Potom smo, sa Majom kao dirigentom, svi zajedno izveli mali koncert uz pomoć instrumenata koje smo prethodno napravili.

Foto: David Stanley
Nakon pauze za užinu, ponovo smo se podelili u četiri grupe kao i prethodnog dana. Svoje muziške, pripovedaške, dramške i majstorške teme nastavili smo da razrađujemo kroz razgovor o tome šta nas očekuje na putu od kuće do škole. Nakon toga, na belom platnu sa crvenim krugom u sredini koji je simbolizovao prostor škole, zadatak članova svake grupe bio je da iscrtaju putanje koje svakodnevno prelaze od kuće do škole. Na taj način dobila se jedna velika kolektivna slika sa isprepletanom mrežom različitih puteva koji vode ka školi, mestu gde se svi susreću.

Foto: David Stanley

24.6.17

ŠKOLABORATORIJA 001: DAN 3

Piše: Anja Petrović


Foto: David Stanley
Još jedno sunčano jutro na Ledinama i još jednom nas deca spremno čekaju u školskom dvorištu, u društvu nama novih drugara i drugarica. Prepričavaju nam novosti uz obavezno pitanje: "Šta ćemo danas da radimo?!"


Foto: Anja Petrović
Dan smo počeli razgibavanjem uz zvuke gitare i pokrete talasa. Tako sveže razbuđeni okupili smo se na našim paletama i napravili raspored dana. Tema dana: himna škole! Pričali smo o tome šta je himna i šta ona znači za nas, u kojim prilikama je slušamo i izvodimo, šta u njoj slavimo.

Pomislili smo kako bi bilo lepo da naša škola ima himnu i došli na ideju da je napravimo!


Foto: David Stanley
Pošto smo zajedno zaključili da je himna pesma o nečemu što volimo i slavimo, za početak smo pričali o tome šta najviše volimo u školi i zbog čega je ona posebna. Pomenuli smo druženje i simpattije, direktorku i učiteljice, domara, veliki odmor... Zapisivali smo svoje misli na papiriće i prosledili ih pripovedaŠKoj grupi koja je od njih tkala tekst naše himne. Za to vreme, ŠKoreografi i ŠKoreografkinje osmišljavali su i uvežbavali ritam nove himne i zagrevali glasne žice za njeno pevanje. MajŠKorice i majŠKori pripremali su scenografiju za izvedbu himne za komšije, a dramŠKa grupa je foto-aparatima i kamerama pratila ostale i tako pripremala materijal za film o Školaboratoriji.

Foto: Predrag Milić
Na kraju dana na sveže kreiranoj sceni jedni drugima smo predstavili ono što smo u grupama osmislili. Nastavićemo da razvijamo našu scenu, tekst, ritam, muziku i film tokom letnje škole, ali i u narednim mesecima. Radujemo se našoj prvoj himni - hej, našoj prvoj himni!

Foto: Predrag Milić

23.6.17

ŠKOLABORATORIJA 001: DAN 2

Piše: Predrag Milić


Foto: David Stanley
Drugog dana Školaboratorije 001 bili smo iznenadjeni već okupljenom decom koja su došla duplo brojnija nego prvog dana. "Stari" članovi su nestrpljivo čekali da predstave svoje drugare, braću i sestre a ti "novi" su stidljivo pitali gde mogu da dobiju bedz. Nakon što smo se jedni drugima ponovo predstavili dobro smo razmrdali naša tela i vijuge. U dan nas je kroz bajku uvela specijalna gošća Hana Gadomski. Otkrivajući likove iz bajki stvarali smo jedan novi ŠK jezik, pun pokreta, zvukova i mimike. Naša kolektivna mašta provela nas je od ŠK parka do bajkovite šume pune trolova, džinova, vila, veštica i vukova. Naučili smo kakvim sve veštinama sveta bajki možemo da unapredimo našu školu i naše naselje. Od trolova smo učili da bi svakoj školi dobro došao predmet o zaštiti prirode, od džinova smo učili predmet Snaga, od vila predmet Pomoći u nevolji, od veštica predmet Lekovito bilje, a od vukova predmet o timskom radu. Shvatili smo da je igranje pravo učenje, i zato je shvatamo vrlo ozbiljno.

U drugom delu dana podelili smo se u četiri grupe: ŠKoregrafska, DramŠKa, PripovedaŠKa i MajstorŠKa. Jedni su svirali, pevali i igrali, drugi glumili i snimali, treći otkrivali i stvarali priče o drugima, a četvrti pravili planove za novu letnju scenu škole i novi "dress code" škole.

Na kraju dana jedni drugima smo prikazali rezultate rada i otišli na popodnevni odmor puni ideja da o njima sanjamo.

Poseban doživljaj dana bio je večernji odlazak na Kolarac gde su naši talentovani svirači imali priliku da čuju, vide i pričaju sa vrhunskim umetnicima koji su obećali da će nas posetiti na Ledinama. Jedva čekamo!

Foto: Anja Petrović