LEDINE NA PUTU OKO SVETA!

Piše: Predrag Milić

Jednom kada odlučite da krenete na put, i to peške i oko celog sveta, možda vas put nanese i do nas.

Tako je bilo i sa Ebbom i Albinom koji su na svoj put krenuli u potrazi za mirom u svetu iz daleke Švedske. Nakon pet meseci hodanja, zamislite, stigli su i do nas. Ispričali smo im o našoj školi i našem naselju, o našim međusobnim odnosima i nadanjima i sa njima podelili poruke mira, dobrote i ljubavi. 

Na poklon od Ebbe i Albina dobili smo jedna kolica koja su njima bila od pomoći na putu kroz svet, a nama će poslužiti da napravimo mobilnu učionicu kojom ćemo našu školu poslati na put oko našeg sveta Ledina.

fotografije: Ebba i Albin

Srećan put želimo Ebbi i Albinu i svima koji koračaju ovim svetom šireći mir, ljubav i dobrotu!

Ako vas put nanese na Ledine, svratite do škole - čekamo vas!

ŠKOGRAD U BRISELU

Piše: Anja Petrović

Iz šarenolikog tima Škograda, dvoje nas, Peđa i ja, pohađali smo 4Cities master program urbanih studija. Tokom dve godine istraživali smo gradove Evrope kroz prizme urbanog planiranja, geografije, sociologije, ekonomije, humanistike i kroz prizmu najveće nauke od svih, života u njima.

Sva ta iskustva uskovitlala su naše umove, pomogla nam da šire sagledamo i dublje razumemo gradske slojeve i procese, od kojih su nam mnogi ranije bili nevidljivi. Nošeni tom energijom, nakon studija smo potrčali nazad u susret svom gradu, Beogradu. Nismo baš znali šta ćemo i kako ćemo, ali smo znali gde idemo i zašto idemo. Krenuli smo na Ledine jer smo tamo videli obrise grada budućnosti.

U međuvremenu naš tim je porastao i nastavlja da se razvija. Raduje nas to što Ledine i Škograd postaju deo razgovora u gradu, van grada, pa čak i vrlo daleko. Posebno nas je obradovao poziv kolega sa 4Cities programa da govorimo o Ledinama i Škogradu u Briselu! U okviru Septembarskog salona, događaja koji okuplja studente i alumniste ovog programa svakog septembra, dobili smo priliku da proširimo vest o Školi, o Komšiluku, o eksperimentima, iznenađenjima, zajedničkom životu sa decom, nadi koja se širi naseljem. Iskoristili smo ovu priliku da otvorimo razgovor o tome kako bi naš proces mogao da se unapredi. Takođe, pozvali smo kolege u posetu, na saradnju i zajedničko istraživanje. Kao odgovor dobili smo reči podrške, savete i čuli smo iskustva iz drugih krajeva sveta gde neki drugi šarenoliki timovi, zajedno sa Komšilukom, otkrivaju nevidljive gradove i čine ih vidljivim. Neki od studenata čak su odlučili da naprave istraživanje o Ledinama kao studiji slučaja u svojim master radovima.

Vest se širi. Vest se brzo širi. Nevidljivi grad stupa na scenu!

Fotografije: Sonja Dragović

ŽIVA BIBLIOTEKA

Piše: Anja Petrović

Posle letnje pauze, bili smo uzbuđeni da se vratimo aktivnostima na Ledinama. Dan pre ovogodišnjeg povratka u klupe, uvod u jesenje akcije i povod za ponovno okupljanje u komšiluku bio je projekat Živa biblioteka.

Uz našu podršku i u saradnji sa Školom, Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva i Centar za interaktivnu pedagogiju upoznali su nastavnike/ce, bibliotekarke i đake sa "živim knjigama" - mladim Romima i Romkinjama koji su pričali priče iz svojih školskih dana. Jedan od primera priča možete da pogledate ovde.

"Čitaoci" su imali priliku da kroz razgovor sa "živim knjigama" saznaju kako su se ovi mladi ljudi izborili sa predrasudama i stereotipima kada su bili đaci.

Namera ove aktivnosti bila je osnaživanje dece da potraže podršku kada se suočavaju sa diskriminacijom, kao i podizanje svesti o iskustvima romske dece u školskom obrazovanju i o važnosti podrške učenicima/ama iz osetljivih grupa. 

Podržali smo ovaj projekat jer mislimo da je važno da znamo da nismo sami kada se suočavamo sa nepravdom, kao i da postoje mehanizmi kojima imamo pravo da joj se suprotstavimo. Sa druge strane, važno je i da učimo o iskustvima onih koji su izloženi nepravdama koje možda nas ne ugrožavaju direktno. Tako gradimo dublje međusobno razumevanje, a to je važan stub sveta u kome zaista živimo zajedno.

ŠKOGRAD NA CROWDFUNDING AKADEMIJI

Letnji raspust? Još uvek ne! :)

Škograd raste i razvija se, na Ledinama, ali i unutar samog tima. U otkrivanju načina za finansiranje našeg projekta, pronikli smo u svet grupnog finansiranja: pohađali smo Crowdfunding akademiju koju su po prvi put u Srbiji organizovali sjajni ljudi iz marketinške agencija Brodoto sa Nemačkom agencijom za saradnju (GIZ).

Anja, Olja i Jelena su 1. i 2., kao i 15. i 16. jula učestvovale u brojnim aktivnostima na ovom programu. Bilo je sasvim drugačije od naših dosadašnjih iskustava, upoznali smo sjajne timove koji imaju ideje kako da promene svet: čokoladom, 3D štampačem, bakinim kolačima, deljenjem dobre odeće, opremanjem prostora za zajednički rad mladih ili istraživačkim novinarstvom. Ponosne smo što smo ih upoznale i što smo dobili prvu diplomu kao tim.

A grupno finasiranje: sad znamo kako, videćemo još kada i za šta...
Idemo u smišljanje pa se javljamo!

SCHOOLABORATORY 001: WEEK IN REVIEW

Photos: David Stanley and Anja Petrović

From June 20th to 27th, team Škograd held Schoolaboratory 001, a summer school for local children in Ledine. The week-long activities took place in the local elementary school - mostly in the spacious schoolyard, where we found shade in the hot days of June.

The project was conducted with support from the Goethe Institute, the local school, and entrepreneurs and craftsmen from the neighborhood. All local children were invited to participate - from pre-school to graduate ages, regardless of whether they were students of the local school or not. We're thrilled that more than forty of them joined!

Our goal was to get to know the children and the context in which they are growing up, develop a sense of belonging to the local school, and strengthen connections between the community and the school - both spatially and symbolically - through play, conversation and collective creation.

During the summer school, we organized common activities for all participants as well as group projects in four thematic groups: music and choreography, storytelling, video and drama, and crafts. Among other things, we created a list of rules of friendly behavior and painted our tools and equipment (pallets used as furniture, styrofoam cubes used as drums etc). Children also made a mental map of the neighborhood, marking their way from home to school with brush strokes on a large canvas.

Our guest, journalist and writer Hana Gadomski, organized a storytelling workshop where, by acting as forest creatures, we tried to recognize skills we could learn from each other (e.g. we realized that a pack of wolves could teach us how to stick together, and giants showed us that big creatures can be kind). Another guest - Maja Bosnić, composer in projects Shhumigrad (Murmurcity) and Đubrofonija (Junkophonia) - held a workshop on making recycled musical instruments. We made trumpets out of straws, drums out of boxes, rattles out of cans, and even a guitar, using a plastic bottle and a few rubber bands! In one of our morning stretching sessions, we were joined by pedagogist and yoga instructor Marina Ristić, who taught the bravest of us how to do handstands.

We also started crafting our school hymn - while the music group was working on the beat and melody and storytellers were developing the lyrics, the crafts team designed a stage made out of pallets where the piece would be performed to the neighbors. The hymn is not quite done yet, so we'll keep working on it in the fall, when the kids are back in school.

There were a few evening activities as well: on the second day - 21st of June - a group of us went to the performance of Elemental Culture Collective at Kolarac Foundation, and on Saturday, June 24th, a dozen of us attended the Belgrade Philharmonic Orchestra’s open-air concert.  Sunday night was booked for a screening of short films in the schoolyard. The event attracted other neighbors as well, particularly mothers with children.

The final day was made memorable in the entire neighborhood as we passed through the streets of Ledine in a festive atmosphere, inviting neighbors to join us in celebrating the end of Schoolaboratory 001. In the schoolyard, we set up an exhibition of artifacts created during the week-long workshops, screened Sci-fi School, a short video made by the video & drama team, and handed out diplomas to the participants. Both neighbors and our friends from throughout the city joined the celebration.

Over the eight days, we bonded with the children and we all feel part of one team now. The summer school was just a starting phase of collaboration between team Škograd and the local school staff in strengthening the relationship between the school and the community.

In September, new adventures await... Stay tuned!

ŠKOLABORATORIJA 001: DAN 8

Pišu: Ivan Simić i Anja Petrović

Dečija graja u dvorištu je jača nego prethodnih dana. Poslednji je dan letnje škole i to se vidi -  svi su tu, bez izostanka. Jedino je mali Komšija u poslednji čas dojurio biciklom u dvorište škole. Spisak učesnika radionice za dodelu diploma je već bio zaključen, ali je bibliotekarka Jasmina zapazila Komšiju i njegovo ime dodala na listu.

Pristižu roditelji, ali i gosti koji su nas do sada pratili samo preko interneta. Postavljamo izložbu: kačimo crteže i oslikane kocke. Pripremamo i platno za večerašnju projekciju filma o letnjoj školi u režiji i izvedbi dramške sekcije. Nakon filma će uslediti svečana dodela diploma polaznicima. Dvorište je puno i dece i odraslih. Atmosfera je uzbudljiva kombinacija svečanosti i radne akcije. Duvaju se baloni za večeras. Na balonima piše: „Anja, želim da ostanete zauvek!“, „Simone, želim da postaneš učitelj“, „Ivane, volim te“. Ipak, program zatvaranja letnje škole mora jednom da počne - Peđa dovozi memogled koji ukrašavamo balonima. Jelena i Sanja nas okupljaju. Sanja sa grupom dece vodi poslednju probu melodije uz reči „Gradimo školu jer škola gradi nas!“. Proći ćemo kroz naselje i pozdraviti sve ovom pesmom, vođeni Memogledom - pokretnom instalacijom koja će nositi balone, ali i decu.

Foto: Anja Petrović

Foto: Anja Petrović

Memogled pun dece je krenuo, a na čelu kolone je mali Komšija na biciklu svoje sestre. Međutim, bicikl mu je postao prava smetnja kada je shvatio da neće moći da uskoči u Memogled. Tada me je uhvatio za ruku i pitao da li mogu da odem sa njim da vrati bicikl kući i da im se ubrzo ponovo pridružimo.

Kako je Komšijina kuća bila u suprotnom smeru od one kojom se kretao Memogled, morali smo poprilično da se udaljimo od vesele povorke koja je pevala. Na Peđin povik „Gradimo školu!“ deca su uzvikivala „Jer škola gradi nas!“. Zarazni ritam ove pesmice polako se gubio dok smo prolazili drugim delom naselja, a kad smo došli do kapije Komšijinog dvorišta nismo ga više čuli. Pesmica nam se toliko uvukla u uho pa smo Komšija i ja postali vrlo nestrpljivi da se ponovo pridružimo ekipi.

Foto: Anja Petrović

Požurili smo nazad ka mestu gde smo poslednji put videli Memogled. Nismo znali gde se trenutno nalazi, i kuda se tačno zaputio. Usput smo pitali komšije „Jel' ste videli Memogled?“. Ako ga i nisu videli, sigurno su ga čuli. Dobili smo odgovore, ali smo očigledno bili u dobrom zaostatku, jer nismo čuli pesmu i dečju graju. A onda je Komšija viknuo „Balon, gore!“ pokazujući u pravcu neba. “To je jedan od balona sa Memogleda!“, rekoh mu. Njegova pozicija je upućivala na školu - Memogled je napravio krug oko naselja i vratio se nazad u školsko dvorište. Podigao sam Komšiju na ramena i jurnuli smo ka školi. Zakasnićemo na dodelu diploma!

Foto: Ivan Simić

Srećom, drugari Ivan i Komšija nisu zakasnili. Trebalo je uparkirati Memogled i osvežiti se posle uzbudljivog proslaska kroz naselje pre završne proslave. Grupa je počela da se okuplja u amfiteatru od paleta, oko platna na kome ćemo prikazati film koji je spremila dramška sekcija. Montirane scene dece kako lete i nose hologramske ogrtače kao uniforme pratile su reči: "U našoj školi ima i časova letenja.. sa posebnim akcentom na uzlet, prelet i slet!" Dramška sekcija oduševila nas je filmom o naučnofantastičnoj školi "Kameni"!

Došao je i trenutak podele diploma učesnicima Školaboratorije. Isprva stidljivo, a onda uzbuđeno, ohrabreni aplauzom okupljenih drugara i komšija, prilazili su da uz diplome prime i poklone: svakog je čekala torba sa časopisom Elementi koje je donirao Centar za promociju nauke.

Foto: Anja Petrović

Baloni koje smo ranije iscrtavali sada su leteli okolo, a našu zastavu - veliki crveni balon - pustili smo u nebo, kao i prvog dana. Grlili smo se i pozdravljali... Posle ovih osam dana postali smo jedna ekipa, ali podsećali smo se da je ovaj mali rastanak ustvari deo velikog početka zajedničkog poduhvata - da kroz naše druženje, razgovor, otvoren um i vredan rad Nova škola postane stvarnost.

Septembar je iza ćoška i tada nastavljamo druženje, a do tada sumiramo utiske i pravimo planove za dalje zajedničke aktivnosti... Na jesen nas čeka jedna posebna predstava i proslava u naselju, ali za sada pssst.

ŠKOLABORATORIJA 001: DAN 7

Pišu: David Stanley, Natalija Ostojić

 

Sedmi dan je već tu.

Za ovih 7 dana ova deca su postala naša. Dok posmatramo kako se menjaju iz dana u dan, sve je teže reći da se bliži kraj, ali svi nekako osećamo kako je to zapravo veliki početak!

I počelo je….

Počelo je kroz redovnu zajedničku aktivnost, raŠKibavanje, gde nam se pridružila naša tršava prijateljica, instruktorka joge, Marina Ristić. Od trčanja i igranja po dvorištu ŠKole, naša deca su krenula da se kreću i okreću naopačke. Pa i tako je sve krenulo naglavačke, maštali smo naopačke. Naopačke smo zamišljali i sanjali o toj ŠKoli, letnjoj ŠKoli, ovoj, onoj i svakoj drugoj ŠKoli.

Dok smo još bili na okupu krenuli smo da crtamo mapu naselja na tabli kako bi lakše isplanirali rutu sutrašnje velike šetnje. Mapa kakvu je mi prepoznajemo i čitamo, glavni pravci, parcele i bitni objekti njima su izgledali kao obični kvadrati i linije. Čim smo krenuli da spominjemo lokalno poznate ćoškove, u njihovim očima krenula je da se stvara poznata slika Ledina. 

Novu sliku Ledina i njihove nove letnje Škole deca su želela da pokažu svojoj porodici, prijateljima i komšijama.  "SVI SU DOBRODOŠLI!", napisala su deca u pozivnicama koje su sami pravili.

Foto: David Stanley

U drugom uglu naše Letnje škole moglo se čuti "KAMERA, TON, TIŠINA, AKCIJA", a onda je krenulo maštanje: "Ja sanjam letnju školu da bi spavali tamo 7 dana, i kad bi ustali ujutru bi se razgibali i igrali."

U tajnim odajama škole DramŠKa ekipa nam je stvarala magičnu scifi ŠKolu.

Uz pomoć magičnog praha, par klikova, čarobnih reči i dobre imaginacije naša deca su poletela!

Leteli smo kroz svemir, obilazili antičke ruševine, svratili do Pariza, slušali našeg omiljenog profesora istorije RoboŠKota i tako transformisali školu Vlada Obradović Kameni u školu "Kamene Ledine". Deca su ovu novu školu opisala kroz reči: "Naša škola je velika i digitalna ali je mesto gde smo svi zajedno!"

Zajedno smo se igrali, maštali i stvarali, zajedno smo učili i gradili novu školu, letnju školu 001.

Our kids by the end of the summer school gained basic and intermediate skills which would have took weeks to achieve. The enthusiasm and commitment to learning, experimenting with the cameras was outstanding. Some of the kids created photos which rivaled many skilled photographers and that was entirely down to unlocking the confidence and imagination within them. It is imperative for us to continue nurturing these kids to create and experiment, to tell stories, and send their ideas into the world. 

Dan 7 završio se sa nestrpljivim iščekivanjem poslednjeg događaja, predstavljanje naše letnje škole naselju.

ŠKOLABORATORIJA 001: DAN 6

Piše: Mirjana Utvić

Foto: Mirjana Utvić

Danas smo odlučili da dan posvetimo odmoru i slavlju za one koji slave Ramazan Bajram.

Danas je nedelja i danas idemo na piknik, sa specijalitetima koje je Beogradska Filharmonija spremila za sve građane. Ovo je ipak piknik za pamćenje pa smo se podelili u dva tima - oni koji zauzimaju teritoriju i oni koji sa decom dolaze pravo sa Ledina u epicentar zbivanja. Kako smo umeli zauzeli smo parče zemlje za sve nas i već tu pronašli nova poznanstva i prostirke za podeliti. Za dva sata trajanja koncerta izgradili smo jedan mali dom sa puno suseda.

Foto: Mirjana Utvić

Udobno smo se smestili, izuli, oslonili jedni na druge i uz miris još uvek toplih Jelinih kolača pogađali iz kog animiranog filma je numera koju slušamo. Zvuke su pratile animacije i grafike, videli smo jednu novu scenu na ušću upravo na temeljima nikad izgrađenog Muzeja Revolucije. To je teren gde Beograđani retko zalaze, centralna periferija. A sada kao da imamo prikaz jedne ubrzane evolucije baš oko tih temelja revolucije...

Foto: Mirjana Utvić

Sve je počelo po danu, a završilo se u obrisima noći i mirisom kiše u zraku. Odlučno smo ustajali da pozdravimo čitav orekstar i uz osmehe na licu krenuli kućama kad se sve završilo.

Na kraju koncerta rečeno je da se nalazimo na mestu gde će se za dve i po godine nalaziti objekat Beogradske filharmonije. A sve ovo je izgledalo kao proba da se opipa kolika ona treba biti i koliko ljubitelja ugostiti.

Tako i mi već šest dana opipavamo naš teren. Teren nove škole na Ledinama! Gradimo naš muzej i našu filharmoniju, našu novu školu...

Foto: Mirjana Utvić

ŠKOLABORATORIJA 001: DAN 5

Piše: Sanja Milić

Foto: David Stanley

Na Ledinama vrelac već u 9 ujutru, ali u školskom dvorištu prijatna hladovina i još prijatnija atmosfera. Ima novih članova kako među decom, tako i među voditeljima. Svi koji nemaju simbol, dobijaju crveni bedž.

Počinjemo sa planiranjem današnjeg dana ilustrujući ga na satnici ručnog sata. Razgibavanje kreće zajedničkom igrom Između dve vatre, određivanjem ekipa, kapitena, terena, pravila. Odigrane su čak dve partije. Ko ispadne sa Simonom ispisuje slogan GRADIMO ŠKOLU JER ŠKOLA GRADI NAS na raznim jezicima – ruskom, nemačkom, italijanskom, engleskom, francuskom, albanskom, kineskom, grčkom... Za to vreme jedna grupa devojčica sa bibliotekarkom Jasminom smišlja pitanja za intervju o Letnjoj školi.

Foto: David Stanley

Kreće radionica U susret slavlju, vodi Sanja. Bubanj putuje po krugu u kome svako  dobuje svoj ritam i predstavlja se svojim imenom. Zatim se izvlače kartice sa slovima M, A, J, A, B, R. Delimo se u grupe sa tim slovima i svaka grupa smišlja način kako će se glasom i pokretom predstaviti ostalima. Najpre se predstavlja grupa B, pa A, J, R, A, M. Sledi čestitanje Bajrama koji će noćas početi. Sastavljamo priču o Bajramu, tako što jedan započne, a neko drugi sa ...da i...nastavi. Čitamo našu zajedničku priču.

Pitanje: A šta ćemo proslavljati za 3 dana?
Odgovor: Zatvaranje Letnje škoe.
Pitanje: kako bismo proslavili taj naš zajednički praznik?
Delimo se u dve grupe (one od izmedju dve vatre). Jedna ima reči GRADIMO ŠKOLU, druga JER ŠKOLA GRADI NAS. Sledi dogovaranje oko predstavljanja grupa kroz melodiju, ritam, pokret (može u paru, trojci, brojalicom, brzalicom, melodijom, ritmom, igrom...da se kaže brzo, sporo, tiho, glasno, smešno, repovano...).

Sledi predstavljanje grupa. Po povratku u krug jedan po jedan učesnik pokretom predstavlja kako se osećao u današnjoj radionici i zauzima položaj u krugu. Sledeći se nadovezuje na predhodnog i tako dok se svi ne predstave u jednoj zajedničkoj zaleđenoj slici nove škole.

Foto: David Stanley

Nakon okrepljujuće pauze delimo se u tri grupe, koje se sa svojim voditeljima bave svojim temama. Jedni izlaze u naselje vežbajući pozivanje komšija, poznanika, rođaka na svečanost u utorak, drugi pevaju Iljahije, treći odgovaraju na pisma drugara iz Evrope o njihovim školama.

Foto: David Stanley

Sledi dogovor o večerašnjoj projekciji filmova u akciji Ponovo radi bioskop, kao i dogovor o organizovanju sutrašnjeg odlaska na koncert beogradske filharmonije na Ušću.

Ponovo radi bioskop je okupio taman toliko gledalaca da su sva mesta bila popunjena. Bilo je majki sa malom decom, trudnica, starijih drugara, nekih koji su gledali kroz ogradu, a nekih koji su gledali sa druge strane platna... bilo je kokica, bombona, grickalica... i vrlo interesantnih kratkih filmova!
Po prvi put u naselju!

ŠKOLABORATORIJA 001: DAN 4

Piše: Simon Marić

Foto: David Stanley

Četvrti dan Školaboratorije 001 počeo je zabavnim razgibavanjem u stilu “Ledenog čike” u kome smo, nakon što smo se podelili u dva tima, pokušali da se dočepamo loptice koju je protivnički tim sakrio negde u dvorištu.

Foto: David Stanley

Nakon puno jurnjave, zamrzavanja protivnika i odmrzavanja članova sopstvenog tima, u dvorištu škole pridružila nam se specijalna gošća, kompozitorka Maja Bosnić, koja je održala veoma zabavnu radionicu pravljenja instrumenata od recikliranog materijala sa idejom podizanja svesti o važnosti recikliranja i očuvanju životne sredine.

Foto: Anja Petrović

Svako je kod kuće morao da zaviri u podrum, na tavan ili neko drugo skrovito mesto i pronađe predmete od kojih bi mogli da se naprave improvizovani instrumenti. Tako su se obične plastične čaše i flaše u tren oka pretvarale u zvečke (ispunjene pirinčem, kamenčićima ili grančicama nađenim u školskom dvorištu), žičane instrumente (u kombinaciji sa gumicama za tegle), timpane i tarabuke (kada bismo preko njih prevlačili “kožu” od selotejpa). Pored toga, deca su pretvorila stare plastične kante u bubnjeve, grančice u palice, a slamčice za sokove postale su trubice i frule. Potom smo, sa Majom kao dirigentom, svi zajedno izveli mali koncert uz pomoć instrumenata koje smo prethodno napravili.

Foto: David Stanley

Nakon pauze za užinu, ponovo smo se podelili u četiri grupe kao i prethodnog dana. Svoje muziške, pripovedaške, dramške i majstorške teme nastavili smo da razrađujemo kroz razgovor o tome šta nas očekuje na putu od kuće do škole. Nakon toga, na belom platnu sa crvenim krugom u sredini koji je simbolizovao prostor škole, zadatak članova svake grupe bio je da iscrtaju putanje koje svakodnevno prelaze od kuće do škole. Na taj način dobila se jedna velika kolektivna slika sa isprepletanom mrežom različitih puteva koji vode ka školi, mestu gde se svi susreću.

Foto: David Stanley